Prikazani su postovi s oznakom Stanična jezgra. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Stanična jezgra. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 18. lipnja 2012.

Instrukcije iz biologije - Stanična jezgra

Instrukcije iz biologije - Stanična jezgra




Stanična jezgra je okrugla ili ovalna stanična tvorba veličine 5 – 10 µm. Sadrži nasljednu uputu.
Unutar jezgre uočljiva je i jezgrica (nukleolus). Ostali dio jezgrine tvari je nukleoplazma. 
Jezgra je obavijena ovojnicom. Jezgrina ovojnica sastoji se od dvije membrane (vanjske i unutrašnje), između kojih je međumembranski prostor debljine 20 – 40 nm. Svaka membrana je dvosloj lipida s uklopljenim bjelančevinama.
Ovojnica ima brojne pore koje su omeđene bjelančevinastim prstenom, čime je omogućen promet tvari između jezgre i citoplazme.
Sadržaj jezgre zove se KROMATIN (grč. chroma – boja). 

Kromatin se sastoji od DNA i bjelančevina.

 
 
Epitelne stanice usne šupljine


Dokazi da je nasljedna tvar pohranjena u staničnoj jezgri1831. R. Brown otkrio je staničnu jezgru.
U stanici obično postoji samo jedna jezgra, no u nekih algi i gljiva stanice su višejezgrene (polienergidne).

Energida – tvorevina koja se sastoji od jezgre i pripadajuće citoplazme kojom ta jezgra upravlja.

Pokusi na amebama dokazali su da je jezgra nužna za život i diobu stanice (ako se stanica razreže na dva dijela, samo dio s jezgrom nastavlja život).

J. Hämmerling
Izvodio je pokuse transplantacije (presađivanja)  na jednostaničnoj zelenoj algi Acetabularia, koju čini velika stanica (oko 5 cm) koja oblikuje stapku i klobučić.
Na dnu stapke je proširenje u kojem je smještena stanična jezgra.
Različite vrste alge razlikuju se izgledom klobučića.
 

Acetabularia sp.



Na dio alge A. mediterranea s jezgrom nacijepljen je dio alge A. wettsteinii bez jezgre.
Alga obnavlja klobučić koji izgledom odgovara vrsti od koje potječe jezgra.
Pokus pokazuje da jezgra određuje građu i oblik (morfologiju).

 
Dokazi da je nasljedna uputa zapisana u DNA

1928. F. Griffith
Izvodio pokuse s bakterijama roda Pneumococcus.
Zarazio je dvije skupine miševa, jednu s pneumokokima S, a drugu s pneumokokima R.
bakterije S – obavijene su sluzavim omotačem, pa na hranidbenoj podlozi stvaraju sjajne glatke kolonije (eng. smooth = gladak).
bakterije R – nemaju omotač i oblikuju hrapave kolonije (eng. rough = hrapav).



Miševi zaraženi bakterijama S uginuli su od upale pluća, a zaraženi bakterijama R ostali su zdravi.
Ako se miševi zaraze mrtvim stanicama S ostaju zdravi.
miševi su ugibali nakon što su primili izmiješane mrtve stanice S i žive R.
Griffith je zaključio da su se neke bakterije tipa R pretvorile u tip S. Pojava se naziva transformacija.1944. O.T. Avery
Objavio otkriće da je nukleinska kiselina deoksiriboznog tipa osnovna jedinica principa pretvorbe pneumokoka.
Ustanovio je da komadići DNA izlaze iz mrtvih bakterija S. Neki od njih sadrže gen za sintezu sluzava omotača. Kada takav komadić DNA dospije u živu stanicu R, on se ugradi u njezinu DNA, a time stanica R počinje sintetizirati omotač (pretvara se u stanicu S).
 
Osnovna jedinica nasljeđivanja je gen.
Gen – dio molekule DNA koji sadrži uputu za sintezu nekog proteina ili ribonukleinske kiseline.
 
J.D. Watson i F. H. Crick
Na temelju fotografija Rosalind Franklin odgonetnuli su prostorni raspored atoma u molekuli DNA (strukturu DNA).

Slika DNA (dobivena ogibom x-zraka pri prolasku kroz kristale DNA)





Više informacija i drugih korisnih sadržaja možete naći na poveznicama:

https://poduke.wixsite.com/instrukcije 
https://instrukcije-poduke.business.site

Kvalitetne instrukcije iz više predmeta možete dobiti na 
telefon (WhatsApp,Viber) 095 812 7777, 
Skype: moje.instrukcije


Instrukcije iz biologije - GRAĐA STANICE

GRAĐA STANICE           




Stanica

je osnovna strukturna-građevna i funkcionalna jedinica svih živih bića.
Stanična teorija koju su prvi predložili Matthias Jakob Schleiden i Theodor Schwann 1839. govori da su svi organizmi izgrađeni od jedne ili više stanica pa mogu biti  jednostanični (npr. bakterije) ili višestanični organizmi (npr. čovjek, 100 bilijuna stanica). Najveća poznata stanica je nojevo jaje. Stanice mogu nastati samo iz postojećih stanica.

Prokariotska stanica 

Prokariotska stanica (protocit) je jednostavne građe te ima staničnu stijenku i membranu, ali nema staničnu jezgru (nemaju oblikovanu jezgrinu ovojnicu) i organele, osim ribosoma koji su manji od eukariotskih. U citoplazmi prokariotskih stanica nalazi se jedna slobodna, prstenasta (iznimno linearna), zatvorena DNK koja se zove nukleoid. Najčešće je samo jedan kromosom bez histoproteina. Transkripcija i translacija se u biosintezi proteina odvijaju u citoplazmi.
Prokariotske stanice evolucijski su starije od eukariotskih stanica (eucita).
Tri glavne skupine prokariota su: mikoplazme, bakterije i cijanobakterije ili modrozelene alge.

Eukariotska stanica

Eukariotska stanica je stanica kod kojih je nasljedni materijal smješten u jezgri obavijenoj posebnom jezgrinom membranom. U eukariotskoj stanici razvile su se i brojne stanične organele kojih nema kod prokariotskih organizama, među kojima su: endoplazmatiski retikulum, Golgijev aparat, lizosomi, mitohondriji i plastidi. Eukariotska DNK je podijeljena u nekoliko kromosoma. Među eucitima razlikuju se biljne i životinjske stanice. Biljne stanice imaju čvrstu celuloznu stijenku, plastide i vakuolu.




Životinjska (eukariotska) stanica sa unutarstaničnim komponentama.
Organeli:
(1) jezgrica
(2) stanična jezgra
(3) ribosomi
(4) vezikula
(5) hrapavi endoplazmatski retikulum (ER)
(6) Golgijev aparat
(7) Citoskelet
(8) glatki endoplazmatski retikulum
(9) mitohondrij
(10) vakuola
(11) citoplazma
(12) lizosom
(13) centrioli s centosomima
  • Citoplazma – osnovna supstancija stanice bez membrana (tj. organela) 
  • Plazmatska membrana - polupropusni lipidni dvosloj izgrađen od bjelančevina i lipida koji odvaja unutarstanični dio od vanstaničnog okruženja
  • Citoskelet - mreža tankih bjelančevinastih niti i cjevčica koje se protežu kroz cijelu stanicu. Daje oblik stanicama, omogućuje gibanje stanica i citokinezu, gibanje staničnih dijelova, staničnu diobu, endocitozu, usidrenost staničnih organela i citoplazmatskih enzima na određenom mjestu čime se održava optimalan prostorni raspored u samoj stanici te rast same stanice
  • Endoplazmatski retikulum – sustav membrana koji se pruža kroz cijelu stanicu (sinteza lipida, sinteza membranskih dijelova, eksport proteina) 
  • Golgijev aparat - sastoji se od 3 - 8 membranskih vrećica pritisnutih jedna na drugu, diktiosoma
  • Lizosomi - proizvode se u Golgijevom tijelu, sadrže enzime
  • Mitohondriji – stanični organeli sa vlastitom DNA (stanično disanje, pretvorba energije)
  • Stanična jezgra - nosi staničnu genetsku uputu koja određuje razvoj organizma. Okružena je jezgrinom ovojnicom, a jezgrine pore propuštaju određene tvari iz jezgre i u jezgru
  • Ribosomi - sastoje se od bjelančevina i RNA, a služe prevođenju genetske upute koja dolazi u obliku glasničke RNA (mRNA) u polipeptidni lanac (npr. bjelančevinu)                                                                                                                                                              

Više informacija i drugih korisnih sadržaja možete naći na poveznicama:

https://poduke.wixsite.com/instrukcije 
https://instrukcije-poduke.business.site

Kvalitetne instrukcije iz više predmeta možete dobiti na 
telefon (WhatsApp,Viber) 095 812 7777, 
Skype: moje.instrukcije